Porijeklo projekta
Ovaj projekat je direktan odgovor na zahtjev Azira Osmanovića, preživjelog svjedoka genocida, historičara i kustosa Memorijalnog centra Srebrenica. Kao i mnogim drugim preživjelim, rat je ostavio Aziru tek nekoliko ličnih dokumenata koji sadrže slike iz godina pod opsadom. Izuzetak je fotografija brata i sestre koju ima, a koju je 1994. godine snimio vojnik nizozemskog bataljona koji ju je potom dao Azirovoj majci. Azir, koji je tada imao dvanaest godina, prisjeća se interakcije svoje porodice sa vojnikom nizozemskog bataljona koji je bio stacioniran na obližnjoj osmatračnici, ali se nije sjećao imena vojnika. Želeći da pronađe još fotografija svoje porodice, Azir je izrazio interesovanje da sazna identitet fotografa. Najviše od svega, nadao se da će otkriti još fotografija starijeg brata, koji nije preživio genocid u Srebrenici.
Shodno tome, projektom se krenulo u potragu za privatnim fotografijama koje su snimili vojnici nizozemskog bataljona na kojima se nalaze ljudi iz Srebrenice. Prve indicije sugeriraju da su vojnici nizozemskog bataljona snimili značajan broj fotografija, bilo da ih pošalju svojim voljenima ili za lične kolekcije fotografija. Kada je projekat počeo i sami veterani su pokazali veliko interesovanje za učešće i spremnost da podijele svoje kolekcije kako bi se fotografije s pravom vratile onima koji se nalaze na njima ili njihovim najbližim srodnicima.
Značaj fotografija
Zahtjev Azira Osmanovića poslužio je kao podsjetnik na duboki značaj kolekcija fotografija Dutchbat-a u očuvanju sjećanja na Srebrenicu. Ove zbirke često obuhvataju rijetke ili jedinstvene slike osoba koje su ubijene u genocidu. Kada je stanovništvo prisilno raseljeno iz enklave, moralo je da ostavi većinu svojih ličnih stvari, uključujući i drage fotografije.
Dok fotografija igra značajnu ulogu u sjećanju na Srebrenicu, vizuelni narativ se prvenstveno vrti oko događaja iz jula 1995. godine, prikazujući ljude iz Srebrenice kao anonimni kolektiv. Nadalje, većina fotografija i video zapisa koji se odnose na Srebrenicu objavljeni su kao dokazi počinjenih zločina, nudeći samo ograničen prikaz života pod opsadom. Nasuprot tome, fotografije nizozemskog bataljona pružaju uvid u svakodnevno postojanje unutar određenog UN-ovog "zaštićenog područja". Čvrsto vjerujemo da ove slike, uz priče koje otkrivaju, mogu poslužiti kao lična mjesta sjećanja s potencijalom da imaju značajan utjecaj i na preživjele i na nizozemske veterane.
Ciljevi projekta
Kao što sam naziv projekta govori, njegov cilj je da doprinese suočavanju sa Srebrenicom u smislu suočavanja sa njenim teškim historijskim naslijeđem. Istovremeno, projekat nastoji vratiti lica i lični identitet srebreničkih žrtava i preživjelih na mjesto koje im pripada, a to je samo središte narativa koji prečesto depersonalizira pojedince unutar kolektiviteta i statistike. Na taj način projekat ima nov i smislen pristup historiji Srebrenice, pružajući vizuelnu predstavu i ličnu vezu sa ubijenima u genocidu, kao i njihovim porodicama i prijateljima.
Uspostavljanjem dostupne online baze podataka, nastojimo unaprijediti kolektivne napore u suočavanju sa Srebrenicom u kontekstu Bosne, Nizozemske i šire međunarodne zajednice. Digitalna arhiva će biti dostupna na tri jezika (bosanski, nizozemski i engleski) i predstavljat će participativni pristup. To znači da će preživjeli i nizozemski veterani biti podstaknuti da podijele svoje opise i uvide u vezi sa slikama sadržanim u arhivi. Nadamo se da ćemo ovim pristupom potaknuti kontinuirani dijalog o prošlim događajima i budućnosti sjećanja na Srebrenicu. Zajedno s preživjelima i veteranima, kroz projekat će se također istražiti kako arhiva fotografija može služiti u različite svrhe, uključujući komemoraciju. Štaviše, pažljivo će se razmotriti postepeno otvaranje arhiva kako bi bio dostupan javnosti, kao i njegov potencijal za dalja akademska istraživanja.
O našem timu:
- Erna Rijsdijk: viši predavač na Nizozemskoj akademiji odbrane i istraživač na Univerzitetu u Amsterdamu. Erna je pokrenula projekat 2019. godine i bit će vođa projekta.
- Guido Snel: viši predavač na Univerzitetu u Amsterdamu i vođa projekta.
- Roeland Ordelman: viši istraživač u grupi Human Media Interaction (HMI) odsjeka za kompjuterske nauke na Univerzitetu Twente. Roeland je također član odbora CLARIAH-a.
- Stef Scagliola: Postdoktorski istraživač sa fokusom na veteransku zajednicu.
- Amina Hadžiomerović: Postdoktorski istraživač sa fokusom na zajednicu preživjelih.
- Renna Elfrink: specijalista za informacije na Nizozemskom institutu za vojnu historiju.
Članovi tima Memorijalnog centra Srebrenica:
- Emir Suljagić: direktor Memorijalnog centra Srebrenica.
- Azir Osmanović: historičar, kustos i arhivista u Memorijalnom centru Srebrenica. Azir će biti glavni istraživač na projektu u timu Memorijalnog centra Srebrenica.
- Amra Begić: pomoćnik direktora Memorijalnog centra Srebrenica i koordinatorka projekta.
- Mevlija Bećirović: IT specijalista u Memorijalnom centru Srebrenica. Mevlija će blisko sarađivati sa specijalistom za informacije u NIMH-u.
- Almasa Salihović: Stručni saradnik za odnose s javnošću u Memorijalnom centru Srebrenica. Almasa će raditi na engleskim i bosanskim prijevodima narativa i opisa projekata.
- Monica Hanson-Green: konsultant za pisanje u Memorijalnom centru Srebrenica. Monika će pomoći u uređivanju i finalizaciji projektnih tekstova i narativnog sadržaja.
Kompletna lista partnera:
- Amsterdamska škola za regionalne, transnacionalne i evropske studije ARTES, Univerzitet u Amsterdamu
- Istraživački centar za vojni menadžment Nizozemske akademije odbrane
- Memorijalni centar Srebrenica-Potočari, Spomen obilježje i mezarje za žrtve genocida iz 1995. godine
- Nizozemski institut za vojnu historiju Nizozemske akademije odbrane
- Fakultet elektrotehnike, matematike i računarstva/Univerzitet Twente
- Clariah, Zajednička laboratorijska istraživačka infrastruktura za umjetnost i humanističke nauke
- NIOD Institut za studije rata, holokausta i genocida
- BIRN BiH Balkanska istraživačka mreža Bosne i Hercegovine
